Dana 15.08.1977. uhvaćen neobičan signal iz svemira

Od svih signala koji su ikada primljeni iz svemira radio-teleskopima, onaj primljen dana 15.08.1977. ima najveće izglede da potječe od vanzemaljske inteligentne vrste.

Astronomi su uhvatili najneobičnije ikad zabilježeno emitiranje iz svemira. Signal je zabilježio američki astronom Jerry R. Ehman radeći na radio-teleskopu nazvanom "The Big Ear" (Veliko uho), smještenom u američkoj saveznoj državi Ohio. Promatranja su vršena u sklopu poznatog projekta SETI (kratica za Search for ExtraTerrestrial Intelligence tj. Potraga za vanzemaljskom inteligencijom).

Kad je ugledao ispis signala, navedeni astronom zaokružio ga je i na isti papir u čuđenju dopisao WOW!. Njegovo zaprepaštenje bila je izazvano činjenicom da je snimljeni signal bio nevjerojatno sličan onome što su znanstvenici pretpostavili o tome kako bi vanzemaljski signal trebao izgledati.

Signal je trajao pune 72 sekunde i imao je frekvenciju od oko 1420 MHz, za koju fizičari vrlo dobro znaju da je bliska frekvenciji vodikove linije. To je još jedan od pokazatelja da bi signal mogao biti vanzemaljski, jer je vodik najčešći element u svemiru i korištenje njegove frekvencije logičan je odabir za komunikaciju s drugim inteligentnim bićima.

Područje svemira iz kojeg je došao signal pripada zviježđu Strijelca. Najbliža vidljiva zvijezda izvoru signala je Tau Sagittarii.

Jedini je problem u tome što znanstvenici signal nisu nikada više uspjeli ponovno uhvatiti, unatoč mnogim pokušajima. Do danas je ostala misterija je li signal doista pripadao inteligentnim bićima s drugih zvijezda i ako jest, zašto ga više nikada nisu ponovili.

Ova će letjelica otkriti sve tajne Saturnovog mjeseca

Iako izgleda kao samo još jedna bespilotna letjelica ‘AVIATR’ je napravljen za let iznad najvećeg Saturnovog mjeseca.

120 kilograma težak avion dio je projekta vrijednog 715 milijuna dolara, a njegov zadatak bit će snimiti 3D fotografije površine Titana, najvećeg Saturnovog mjeseca. Titan je pažnju znanstvenika privukao svojom gustom atmosferom punom oblaka, a njegove fotografije trebale bi im dati više informacija o njegovom izgledu i sastavu, piše universetoday.com.


Na kraju misije AVIATR bi trebao pokušati sletjeti na pješčani dio Titana koji ima vrlo malu gravitaciju. Ipak gusta atmosfera trebala bi pogodovati ovoj letjelici koja je teža od zraka i koju pokreće generator na plutonij. No, znanstvenici će morati još pričekati na ‘pogled ispod oblaka’ jer projekt još nije ušao u NASA-ine financijske planove.

Zanimljivi Blogovi

• Znanosti i tehnologija

• Video zanimljivosti

• Zanimljivosti o životinjama

• Zanimljive zanimljivosti

Otkriven planet na kojem je moguć život!

Svi oni koji misle kako je pronalazak novih planeta postao rutina su u krivu, pokazalo je najnovije svemirsko otkriće. Znanstvenici su naime pronašli potencijalno naseljiv planet u neposrednoj svemirskoj blizini koji bi mogao otvoriti novo poglavlje u svemirskom istraživanju. Planet nosi ime GJ 667Cc, barem je 4.5 puta veći od Zemlje, a godina mu traje 28 dana.

Smješten u sazvježđu Škorpije, planet je posebno zanimljiv zbog udaljenosti od svoje zvijezde - nalazi se ravno u naseljivoj zoni, zamišljenom orbitalnom prstenu u kojem nije niti prevruće niti prehladno, i znanstvenici gaje velike nade kako bi se na njemu mogao razviti život.

Otkriće je posebno interesantno i zbog sastava solarnog sustava u kojem se planet nalazi. Kako znanstvenici navode, sustav ima relativno malu količinu metala u svom sastavu, što bi život u njemu, ukoliko postoji, učinio bitno drugačijim od ovog kojeg imamo na Zemlji.

Udaljen samo 22 svjetlosne godine od Zemlje, što je u svemirskim mjerilima bliže susjedstvo, ovaj planet otvara i nove mogućnosti za svemirsko istraživanje.

- Planeti koje pronađemo Keplerom su udaljeni tisućama svjetlosnih godina i nikada tamo ne bi mogli poslati svemirsku sondu. Mi smo se fokusirali na obližnje zvijezde, jer koristeći današnju tehnologiju tamo bi mogli poslati robotsku sondu, a kroz nekoliko stotina godina pogla bi nam početi slati i razglednice - kazao je Steven Vogt sa Sveučilišta u Kaliforniji, jedan od autora otkrića, javlja Space.com .

Kolonizacija svemira

Kolonizacija svemira (također i naseljavanje svemira, humanizacija svemira, habitacija svemira itd.) predstavlja koncept stalnih autonomnih (samodovoljnih) ljudskih naseobina na mjestima van Zemlje. Prvi je stalno prisustvo ljudi u svemiru, kao što je Međunarodna svemirska stanica.

Kolonizacija svemira je jedna od glavnih tema nekadašnje znanstvene fantastike i suvremene znanosti.

Dok većina ljudi misli na kolonije na Mjesecu i Marsu, ostali se zalažu da prve kolonije budu u orbitama. Nekoliko grupa u NASI i po drugim agencijama proučavale su mogućnosti stvaranja orbitalnih kolonija. Ustanovili su da svi potrebni materijali postoje na Mjesecu i asteroidima blizu Zemlje, da je Sunčeva energija prisutna u vrlo velikim količinama i da nije potrebno praviti nova znanstvena dostignuća, iako je neophodno uraditi mnogo inženjerskog posla.

Jedini pronađeni potencijalno naseljiv planet je Gliese 581 c.

Gliese 581 c je egzoplanet u orbiti oko zvijezde Gliese 581 u zviježđu Vage.

Ovaj planet je najsličniji planetu Zemlji od svih dosad poznatih. Otkriven je 26. travnja 2007. godine. Putanja oko njegovog sunca je puno kraća. Naime, planet je čak 14 puta bliži suncu (crvenom patuljku), koje je puno blijeđe i manje od našeg Sunca. Zbog toga jedna godina traje 13 dana.

Planet 581c se nalazi u tzv. nastanjivoj zoni oko ultralakog crvenog patuljka Gliese 581 (Gl 681), za kojeg se čini da je dom još dvaju planeta.

Prosječna temperatura te "Superzemlje" je između 0 i 40°C, što omogućuje postojanje vode u tekućem stanju na njezinoj površini.

Svi otkrivene planeti i do sada su imali tzv. Goldilocks problem: ili su bili prevrući, ili prehladni, ili jednostavno preveliki i plinoviti, kao nenastanjivi Jupiter.

Najudaljeniji zreli galaktički klaster ikad pronađen

"Izmjerili smo udaljenost do dosada najudaljenijeg zrelog galaktičkog klastera." izjavio je glavni autor istraživanja u kojem su korištena promatranja izvršena pomoću ESO-vog VLT-a, Raphael Gobat (CEA, Pariz). "Iznenađujuće je da se pri pobližem promatranju klaster ne čini mladim – mnoge od ovih galaktika su se smirile i ne sliče na galaktike koje proizvode zvijezde kakve se može vidjeti u mladom Svemiru."

Klasteri galaktika najveće su poznate strukture u Svemiru koje zajedno održava gravitacija. Astronomi smatraju da ti klasteri s vremenom rastu te bi zbog toga masivni klasteri trebali biti rijetka pojava u mladom Svemiru. Iako su uočeni i udaljeniji klasteri, oni se većinom čine kao mladi klasteri u procesu nastajanja, a ne ponašaju se kao smireni zreli sustavi.

Međunarodni tim astronoma koristio je jake VIMOS i FORS2 instrumente na ESO-vom Very Large Telescopeu (VLT) za mjerenje udaljenosti do nekih od galaktika u interesantnom komadiću neba s vrlo slabo vidljivim crvenim objektima koje je prvi uočio Spitzer svemirski teleskop. Ova grupacija, nazvana CL J1449+0856, imala je sve oznake vrlo udaljenog klastera galaktika. Rezultati su pokazali da uistinu gledamo u galaktički klaster kakav je bio kada je Svemir bio star tri milijarde godina – manje od četvrtine njegove trenutne starosti.

Kada su članovi tima izračunali udaljenost do ovog vrlo rijetkog objekta, pomno su pretražili galaktičke komponente pomoću NASA/ESA-inog Hubble Space Telescopea i zemljanih teleskopa, uključujući i VLT. Otkrili su dokaze koji upućuju na to da većina galaktika u tom klasteru ne proizvodi zvijezde nego je sastavljena od zvijezda koje su već stare otprilike milijardu godina. To ovaj klaster čini zrelim objektom, sličnim po masi klasteru Djevica (Virgo), najbližem bogatom galaktičkom klasteru našoj Mliječnoj stazi.

Daljnji dokazi da je ovo zreli klaster dobiveni su u ESA-inom XMM-Newton opservatoriju pomoću promatranja X zraka koje odašilje CL J1449+0856. Klaster odašilje X zrake koje vjerojatno dolaze od jako užarenog oblaka plina koji ispunja prostor između galaktika i koncentriran je prema središtu klastera. Ovo je još jedan znak zrelog galaktičkog klastera kojeg na okupu čvrsto drži njegova vlastita gravitacija, jer mladi klasteri nisu imali vremena da na ovaj način prikupe užareni plin.

Gobat je zaključio: "Ovi novi rezultati podupiru ideju da su zreli klasteri postojali kada je Svemir bio star manje od četvrtine njegove trenutne starosti. Takvi klasteri su vrlo rijetki prema trenutnoj teoriji i imali smo puno sreće što smo uspjeli uočiti jednoga. No ako ih daljnja promatranja uoče više, morati ćemo nanovo ispitati naše razumijevanje mladog Svemira."

Izvor: ESO

Otkrivena vrlo masivna izolirana zvijezda u obližnjoj galaktici

Časopis Astronomy & Astrophysics je objavio otkriće vrlo masivne izolirane zvijezde u galaktici blizu naše Mliječne staze. Smještena u Velikom Magellanovom Oblaku (LMC), zvijezda VFTS 682 je jedna od masivnijih zvijezda ikad uočenih, jer je otprilike 150 puta teža od Sunca. No glavno iznenađenje je to što je zvijezda usamljena te nije dio gustog zvjezdanog klastera.

Međunarodni tim astronoma koji je objavio ovo otkriće uključen je u veliki pregled maglice Tarantula koja se nalazi u LMC-u. Područje u i oko maglice Tarantula je poznato zvjezdano rađalište. Njihov pregled, izvršen pomoću FLAMES instrumenta na ESO/VLT-u, zamišljen je kao proučavanje zvijezda koje se tamo nalaze. Novi rezultati vezani uz VFTS 682 među prvima su u ovom pregledu.

Kada je prvi put uočena prije nekoliko godina, za VFTS 682 se smatralo da nije vrlo masivna. Tim je sada dokazao da je velik dio njene svjetlosti apsorbiran i raspršen zbog prašine koja se nalazi na putu do Zemlje te da je zvijezda zapravo puno sjajnija no što se isprva mislilo, te je zbog toga i masivnija.

Do sad su astronomi vjerovali da vrlo masivne zvijezde (do 300 puta teže od Sunca) mogu postojati samo u središtu vrlo gustih zvjezdanih klastera. Članovi tima su stoga bili iznenađeni izoliranim smještajem VFTS 682 daleko od bilo kojeg klastera. Ipak, zvijezda se nalazi blizu bogatog klastera R136, gdje su uočene slične masivne zvijezde.

Jedna hipoteza objašnjava zvijezdinu izoliranost njenim izbacivanjem iz klastera. Takve su "odbjegle zvijezde" već uočene, ali su sve puno manje te su stoga potrebni puno jači gravitacijski efekti za objašnjavanje izbacivanja ovako masivne zvijezde. S druge strane, astronomi jedva mogu objasniti kako bi takvo masivna zvijezda nastala na njenom trenutnom izoliranom mjestu. U svakom slučaju, VFTS 682 je vrlo zanimljiv objekt koji izaziva teorije nastanka masivnih zvijezda.

Izvor: Astronomy & Astrophysics